Sve je počelo s tišinom...

Nakon što je otišla, shvatila sam da nosim prazninu. Puna pitanja bez odgovora. Nisam stigla pitati o njenom djetinjstvu, o prvoj ljubavi, o tome kako je znala da je djed — onaj pravi. I ništa to više nisam mogla doznati.

Počela sam zapisivati ono što ne želim zaboraviti

Mamine priče, tatine sitne rituale, bakin savjet za juhu, djedov način kako smiruje dijete u suzama. Shvatila sam da uspomene ne žive u sjećanjima — nego u riječima koje zapišemo, dok još imamo koga pitati.

Tako su nastali Čuvari uspomena

Spomenari koje ispunjavaju oni koje volimo. Pitanja koja otvaraju srce, prostor za iskrene rečenice i važne trenutke. Da nas jednog dana ne boli ono što nismo stigli saznati.

Danas ih vi poklanjate

Mami za rođendan. Baki bez posebnog razloga. Tati koji šuti, ali kad krene pisati - ne staje. Vi ste ispisali tisuće stranica koje ostaju vašoj djeci. A moja baka, nekako… i dalje priča kroz sve njih.