Ti znaš kako koristiti TikTok. Tvoji baka i djed su znali preživjeti.

Zamislite svijet bez interneta, bez aplikacija, bez brzih odgovora na svakodnevna pitanja koje dobijete preko raznih AI aplikacije. Svijet u kojem ste sve morali naučiti sami, sa pokušajima i pogreškama. U baš takvom svijetu su živjeli naši djedovi i bake.

I dok mi danas mislimo da znamo sve- samo zato jer imamo informacije na dohvat ruke - oni su znali kako preživjeti – u onim najtežim vremenima, s vrlo vrlo malo, ali s puno mudrosti i snalažljivosti.

Sjećam se kako mi je baka pričala o zimi kada je snijeg zatrpao njihovu kuću do krova. Nisu imali struje, grijanja, a hrane je bilo na kapaljku. Ipak, preživjeli su. Nije bilo mjesta za paniku – samo za snalažljivost. Znala je napraviti obrok od onoga što je imala u špajzi, svaki put sa smiješkom, jer je bila sretna što je obitelj na okupu. Ili djed, koji mi je pokazao kako se zakrpa rupa na čarapi. "Nije sramota nositi zakrpano, sramota je baciti nešto što možeš popraviti," rekao bi mi.

Za mene njihove priče nisu bile samo anegdote – one su s vremenom postale lekcije o strpljenju, skromnosti i borbenost. Njihov svijet nije bio pun tehnologije, ali bio je bogat  onim važnijim - pravim vrijednostima. Dok mi danas imamo aplikacije koje nam govore što kuhati s namirnicama koje imamo, oni su znali improvizirati iz ničega i nahraniti cijelu obitelj.

Ali koliko tih priča smo zaista čuli? Koliko smo puta zapravo stali i pitali svoju baku kako je bilo odrastati u vremenu kad nije bilo ničega osim volje za životom? Koliko smo puta zamolili djeda da nam ispriča kako su se nosili s izazovima koji su nama danas nezamislivi?

Svi znamo kako koristiti TikTok, kako podijeliti trenutak na Instagramu ili nabrzinu naučiti nešto novo. Ali to što znamo kako uhvatiti trenutak… ne znači ništa. Ne znamo kako sačuvati uspomene naših baka i djedova.

Zamislite kako bi bilo jednog dana uzeti knjigu u ruke i pročitati priče koje je vaša baka zapisala o svom odrastanju. Kako je prvi put naučila peći kruh, ili kako su se djeca u selu okupljala da zajedno podijele kolač. Ili priču vašeg djeda o tome kako je prvi put zaradio novac prodajući drva za ogrjev. Te priče nisu samo njihova prošlost – to je vaše nasljeđe.

Bakin spomenar i Djedov spomenar su upravo to – prilika da zauvijek sačuvate te uspomene. To nisu samo knjige, to su čuvari vremena. Kad svojoj baki poklonite Bakin spomenar, ne dajete joj samo priliku da zapiše svoje recepte i priče – dajete joj priliku da ostavi dio sebe. Za zauvijek. Kad svom djedu darujete Djedov spomenar,"pomažete mu da sačuva sve one trenutke i mudrosti koje su oblikovale njegov život.

Jednog dana, kad njih više ne bude, te riječi bit će najdragocjenija stvar koju ćete imati. Bit će to prozor u njihov svijet, u njihovu ljubav, u njihov način života.

To znanje, ta mudrost, ne smije nestati. Pitajte ih. Zapišite njihove priče. Dajte im priliku da ih podijele. I budite ponosni na sve ono što su vas naučili.

Ne čekajte. Sutra možda neće doći. Sačuvajte njihove priče danas – jer te priče su pravo bogatstvo koje vrijedi više od svih lajkova i pogleda na svijetu. ❤️