Tata, ispričaj mi svoju priču - priče koje još nisi čuo, a važne su
Većinu života mislimo da znamo tko je naš tata. A zapravo – znamo samo njegovu ulogu. Rijetko znamo kakav je bio prije nego što je postao otac. Što ga je oblikovalo. Čega se bojao. Što je sanjao.
A tvoj tata ima priče koje još nisi čuo. I vrijeme je da ih saznaš.
Zašto tate rijetko pričaju o sebi?
Tate su često odgajani da šute. Da budu jaki. Da nose. Da ne opterećuju druge. Njihova ljubav nije uvijek bila izgovorena riječima, nego djelima:
- popravljeni bicikli
- odlasci na posao prije svitanja
- tiha prisutnost kad je bilo najvažnije
Ali iza te tišine postoje priče koje zaslužuju biti ispričane.

Koje priče tvoj tata nosi u sebi?
Možda nikada nisi pitao:
- kako se osjećao kad je prvi put postao otac
- koji mu je bio najveći strah
- na što je u životu najponosniji
- što bi danas napravio drugačije
Ne zato što ga ne zanimaš. Nego zato što čeka da ga pitaš. Njegova šutnja nije praznina. Ona je poziv tebi da čuješ priče koje ima.
Zašto su priče o tati važne i tebi?
Priče tvog tate nisu samo njegove. One su dio tvog identiteta. Kroz njih razumiješ:
- odakle dolaze tvoje vrijednosti
- zašto određene stvari doživljavaš kako doživljavaš
- što znači snaga, odgovornost i ljubav
Slušajući tatu, ne upoznaješ samo njega. Upoznaješ i sebe.

Kako započeti razgovor s tatom?
Ne moraš reći: “Ispričaj mi cijeli svoj život.” Dovoljno je jedno pitanje:
- Koji je bio tvoj prvi posao?
- Kako si upoznao mamu?
- Koji trenutak iz djetinjstva pamtiš cijeli život?
- Što bi volio da tvoji unuci znaju o tebi?
Razgovori možda krenu polako. Možda s tišinom. Možda s osmijehom. Ali ono što se otvori i što ćete saznati je – neprocjenjivo.
Kako sačuvati tatine priče zauvijek?
Najlakši način je dati im prostor. Strukturu. Vrijeme. Zato postoji Tatin spomenar. To nije samo spomenar već svojevrsni poziv tati da:
- zapiše svoj život
- ostavi savjete
- sačuva uspomene za djecu i unuke
Svaka ispunjena stranica postaje dio obiteljske povijesti.

Vrijeme koje ne možemo vratiti
Uvijek mislimo da imamo vremena. A onda shvatimo da neke priče više nemamo koga pitati.
Zato pitaj danas.
Slušaj danas.
Zapiši danas.
Jer priče koje sačuvamo sada, postaju blago kasnije.