Oni te nikad nisu zaboravili. Zašto ti njih zaboravljaš?

Sjećaš li se kako su te bakine ruke mazile dok si bio dijete? Kako je uvijek imala vremena za tebe, bez obzira na to koliko je imala? Ili djedov glas, koji je uvijek znao biti i blag i snažan istovremeno, dok ti je pričao priče iz svog djetinjstva?

Baka i djed nikada ne zaboravljaju. Njihova ljubav je zaista bezuvjetna. Oni su ti koji su te čuvali kada roditelji nisu mogu. Oni su te naučili kako zamijesiti tijesto za kruh, kako pravilno zakopčati kaput prije zime, kako se smijati i veseliti… čak i onda kada nije sve bilo super.

A sada? Kada si zadnji put nazvao svoju baku? Kada si sjeo s djedom i pitao ga kako je? Njihove priče, uspomene  glasovi – sve to nestaje dok mi mislimo da - imamo vremena.

Možda misliš da je njihov svijet sada sporiji, manje zanimljiv. Možda te čak i živciraju njihovi pozivi ili savjeti koje uvijek ponavljaju. Ali sjeti se… Ti si njima cijeli svijet. Oni žive za trenutke kad ih nazoveš, kad im pokucaš na vrata, kad sjedneš s njima za stol i pustiš ih pričaju…

Djed se još uvijek sjeća dana kad si napravio prve korake. Zna sve tvoje omiljene slatkiše. Baka i dalje peče tvoje omiljene kolače, iako možda više ne dolaziš tako često kao prije. Još uvijek pamti svaki trenutak kad si joj trčao u zagrljaj.

Ali ti? Kada si ih zadnji put zaista slušao? Kako su preživjeli rat. Kako su gradili kuću iz temelja, vlastitim rukama. Kako su se smijali i plesali na vjenčanjima, kako su sanjali velike snove za svoju djecu i unuke.

Njihovi životi su knjiga koju ne možeš pročitati na internetu. To su priče koje nestaju ako ih ne sačuvaš. Njihova ljubav, njihovo iskustvo – to je bogatstvo koje nema cijenu. Zato je vrijeme da ih zapišeš, a u tome će ti pomoći Bakin spomenar i Djedov spomenar.

To su čuvari njihovih priča, njihovih osjećaja, njihovih sjećanja. To je spomenar u koji oni mogu zapisati sve što bi željeli podijeliti s tobom, ali možda nikada nisu stigli reći.

Zamisli - tvoja baka otvori Bakin spomenar i počne pisati o svom djetinjstvu. O tome kako je izgledala njezina prva školska torba, koju joj je njena mama sašila jer nije bilo novca za kupovinu. O tome kako su se igrali na ulici do mraka, dok ih nisu zvali na večeru. O tome kako je prvi put srela tvog djeda i znala da je on "taj."

Ili tvoj djed, koji u Djedov spomenar zapisuje kako je kao mladić radio u polju, sanjajući o boljoj budućnosti. Kako je skupljao novac da kupi bicikl. Kako je jedne zime riskirao sve kako bi donio hranu svojoj obitelji, jer su dani bili teški.

Zamisli kako bi bilo jednog dana uzeti te spomenare u ruke i pročitati njihove riječi. Sjetiti se njihovih glasova, njihovih osmijeha, njihove ljubavi.

Jer kad njih jednog dana više ne bude, te riječi bit će ono što ostaje. Bit će to uspomene koje neće izblijedjeti, koje neće nestati s vremenom. Bit će to njihova ostavština, njihova poruka tebi: "Bili smo ovdje. Voljeli smo te. Željeli smo da znaš tko smo bili."

Ako danas imaš priliku, daruj im Bakin spomenar i Djedov spomenar. Reci im: "Ovo je za mene. Ovo je za nas." Daj im priliku da zapišu svoje priče dok još mogu, dok još ima vremena. Jer jednog dana, te riječi će biti neprocjenjive.

Još uvijek misle na tebe, još uvijek te vole. Nemoj ni ti njih zaboraviti. Sačuvaj njihove priče. Prije nego što postanu samo sjećanja. ❤️