Oni su dali svoje godine za vas – koliko ste vi spremni dati za njih?

Oni su dali svoje godine za vas – koliko ste vi spremni dati za njih?

Kad ste bili dijete, niste brojali sate koje su vaši roditelji, bake i djedovi provodili uz vas.
Niste razmišljali o njihovim umorima, bolovima, odricanjima.
Oni su jednostavno bili tu.

Djed koji vas je vodio u šetnje iako su ga koljena boljela.
Baka koja je pekla kolače i kad joj više nije bilo lako stajati.
Roditelji koji su radili više nego što su smjeli priznati – samo da vi imate više.

Dali su vam svoje godine.
Najbolje godine.

A sada, kada ste odrasli – koliko ste vi spremni dati za njih?

Djed sin i unuk pecaju

Vrijeme se ne vraća. A oni nemaju beskonačno „sutra ću“

Koliko često nazovete baku samo da pitate kako je?
Koliko često sjednete s roditeljima bez mobitela na stolu?
Koliko često pitate djeda o njegovom životu prije nego što je postao „samo djed“?

Svi znamo istinu, ali ju guramo u stranu:
vrijeme koje imamo s njima je ograničeno.

I svaki propušten razgovor ostavlja rupu.
Ne odmah.
Nego kasnije.

Jednog dana više neće biti koga pitati

Roditelji, bake i djedovi nose priče koje nikada nećete pronaći na internetu.
Priče o ljubavima, strahovima, odlukama, snovima koje su morali odložiti.
Priče koje postoje samo dok ih netko sluša.

A kad ih više nema – ostane tišina.

Najčešće žaljenje starijih ljudi nije ono što nisu imali.
Nego ono što nisu ispričali.

Bakine ruke zapisuju priče

Najveći dar koji im možete dati nije novac

Najveći dar je vaše vrijeme.
Vaša pažnja.
Vaše slušanje.

Sjednite s njima.
Pitajte ih kako su se upoznali.
Što ih je najviše boljelo.
Na što su najponosniji.

Možda ste neke priče već čuli.
Ali za njih, svako novo slušanje znači: još uvijek sam važan.

Bakin i Djedov spomenar

Sačuvajte njihove riječi dok još možete

Nemojte stati samo na slušanju.
Zapišite njihove priče.

Poklonite im Mamin, Tatin, Bakin ili Djedov spomenar.
Dajte im prostor da vlastitim rukopisom ostave trag svog života.

To nije samo poklon za njih.
To je dar vama.
Vašoj djeci.
Svima koji će jednog dana pitati: tko su bili naši?

Jer kad njih više ne bude, njihove riječi mogu ostati.

Oni su dali svoje godine za vas.
Sada je red na vama da date svoje vrijeme –
dok još imate kome.

❤️ Pogledajte spomenare Čuvari uspomena

Natrag na blog

Ostavite komentar