Zamislite sebe za deset ili dvadeset godina. Sjećate se dana provedenih u trci za rokovima, važnih sastanaka, telefonskih poziva koji nisu mogli čekati. Ali sjećaju li se toga vaša djeca?
Vrijeme brzo prolazi. Prebrzo. I dok pokušavamo balansirati između posla, obaveza i želje da pružimo svojoj obitelji najbolje, lako zaboravimo što je zapravo najvažnije. Djeca ne pamte koliko ste prekovremenih sati radili, koliko ste nagrada osvojili ili koliko ste e-mailova poslali.
Oni pamte kako ste ih gledali dok su vam pričali o školi. Pamte smijeh za stolom dok ste zajedno večerali. Pamte onaj osjećaj da ste bili potpuno prisutni – za njih.
Koliko ste se puta uhvatili kako provjeravate mobitel dok su vam djeca pričala o nečem što im je važno? Koliko ste puta pomislili: “Imat ćemo više vremena sljedeći vikend,” ali taj vikend nikada nije došao?
Djeca žive za trenutke s vama. A vi?
Djeca žive za trenutke s vama – sada, danas. Oni žele da ih slušate kad vam prepričavaju najsitnije detalje iz svog dana.
Žele da se smijete s njima kad ispričaju svoju novu šalu, čak i ako ste je čuli već deset puta.
Žele da zajedno dijelite tišinu uz večeru ili uzbudljive planove za sutra.
Te večere nisu samo obrok. One su trenutak kada se svijet zaustavi i kada obitelj bude na prvom mjestu. To je vrijeme kada imate priliku pokazati koliko vam je stalo. Kada možete reći: “Ovdje sam, slušam te, važno mi je što mi imaš reći.”
Ako večeru preskočite zbog posla, možda ćete završiti projekt ili poslati e-mail na vrijeme. Ali propuštate trenutak koji je mogao postati uspomena. Propuštate priliku da budete prisutni u životima svojih najdražih.
Djeca će pamtiti kako su se osjećala s vama
Djeca neće pamtiti priče o vašem poslu. Neće pamtiti brojeve, rokove i projekte. Pamte priče koje ste im ispričali uz večeru – o tome kako vam je prošao dan, o tome kako ste vi danas nešto naučili, kako ste možda napravili neku grešku i nasmijali se na svoj račun. Pamte osjećaj da ste bili tu.
Ali što ako te priče nestanu? Što ako, jednog dana, vaša djeca požele ponovno čuti kako ste vi doživljavali svoje dane, svoje uspjehe i svoje izazove – a nemaju gdje pronaći te priče?
Zato su Mamin spomenar i Tatin spomenar toliko važni. Oni nisu samo knjige, oni su vaše riječi, vaš glas, vaš život zabilježen za generacije koje dolaze. U njima možete zapisati svoje svakodnevne misli, svoje uspomene i priče koje će, jednom, postati najvrijedniji dar vašoj djeci.
Sačuvajte uspomene s našim spomenarima
Zamislite kako bi bilo da vaša kći ili sin jednog dana uzmu Mamin ili Tatin spomenar u ruke i pročitaju priče o vama. Priče o tome kako ste vi provodili vrijeme s njima, kako ste osjećali ponos kad su napravili prvi korak ili dobili prvu peticu. Ili jednostavno – kako ste uživali u trenucima uz večeru, smijali se, pričali o životu i zaboravljali na sve što vas je tog dana brinulo.
Te knjige nisu samo za vas – one su za vašu obitelj. One su prilika da zauvijek sačuvate sve one sitne trenutke koji čine život posebnim.
Vrijeme s obitelji ne mora biti veliko ili savršeno. Ne trebate grandiozne planove ili složene aktivnosti. Dovoljno je da sjednete zajedno, da jedete, razgovarate i smijete se. Ti jednostavni trenuci, koji se možda sada čine kao sitnice, jednog dana će biti ono što vaša djeca najviše cijene.
Ali nemojte dopustiti da te uspomene ostanu neizrečene. Zapišite ih. Dijelite ih. Sačuvajte ih u Maminom spomenaru ili Tatinom spomenaru. Jer jednog dana, kad vas pitaju: “Kako su se mama i tata voljeli? Kako su provodili dane s nama?” – imat će odgovore koji će trajati zauvijek.
Vrijeme je dragocjeno.
Ispričajte svoje priče, danas, za stolom – i zapišite ih za sutra, da traju vječno. ❤️
