Koliko puta smo mislili da ćemo imati vremena? Da ćemo sutra sjesti s mamom i pitati je kako je. Da ćemo sljedećeg tjedna posjetiti baku i provesti popodne slušajući njezine priče. Ipak, dani prolaze, obaveze se gomilaju, a sutra se lako pretvori u tjedne, mjesece, a ponekad i godine koje smo propustili.
Mama i baka dvije su žene koje su oblikovale vaš svijet, koje su vam pružile ljubav i sigurnost. One su bile tu u svakom trenutku, često neprimjetne… i skroz nesebične. Mama, koja je balansirala između posla i obitelji, uvijek pronalazeći način da vas stavi na prvo mjesto. Baka, čije su ruke znale sve – od pripremanja najukusnijih obroka do tješenja kad ste imali loš dan u školi.
No, koliko stvarno znate o njima? Koliko znate o njihovim snovima, borbama i sreći?
Pričajte sa svojim mamama i bakama
Sjećam se kad sam prvi put pitala mamu kako je izgledalo njezino djetinjstvo. Rekla mi je: “Bilo je jednostavno, ali sretno. Nismo imali puno, ali smo imali jedni druge.” Pričala je o tome kako su ona i njeni roditelji radili zajedno u vrtu, kako su se smijali dok su večerali uz svijeće jer nije bilo struje. Bila je to priča o snazi, o zahvalnosti za male stvari.
Baka je bila drugačija. Njezine su priče bile pune mudrosti, protkane toplinom koju samo ona može pružiti. Sjećam se kako bi pričala o svojoj mladosti, o plesovima na seoskim zabavama i o tome kako je upoznala mog djeda. “Nije imao puno,” rekla bi, “ali znala sam da nam može biti dobro.”
Tek sam kasnije shvatila koliko su te priče važne… Možda baš u trenutku kad mama jednom rekla: “Voljela bih da sam zapisala više stvari od svoje mame. Sad više nemam koga pitati.” Te riječi su me pogodile. Koliko toga o našim roditeljima i bakama nestane s njima, jer smo mislili da će uvijek biti tu?
Zato je važno da ne čekate. Da ne čekate da dođe pravo vrijeme, da završe sve obaveze, da pronađete savršeni trenutak. Savršeni trenutak je baš sada.
Zapišite priče svoje mame i bake
Pitajte svoju mamu kako joj je bilo odgajati vas. Kako se osjećala kad vas je prvi put držala u naručju. Što je za nju značilo biti mama. Poklonite joj Mamin spomenar i zamolite je da zapiše svoje misli, svoje uspomene i svoja iskustva. Njezine riječi bit će dar za vas i za generacije koje dolaze.
Pitajte svoju baku o njenim sjećanjima. Kako je izgledalo njezino djetinjstvo, kako je gradila svoj život, kako je prebrodila teška vremena. Poklonite joj Bakin spomenar i napišite posveta za baku: “Bako, želim da tvoje priče zauvijek ostanu s nama.”
Jer jednog dana te priče neće biti samo riječi na papiru. One će biti podsjetnik na ljubav, na snagu, na mudrost koja je oblikovala vaš život. Kada uzmete te spomenare u ruke, čut ćete njihove glasove, osjetiti njihovu prisutnost.
Mame i bake često daju sve od sebe, ne tražeći ništa zauzvrat. Nemojte čekati sutra da im kažete koliko vam znače. Sutra možda neće doći. Sjednite danas s njima. Recite im: “Volim vas. Hvala vam za sve što ste napravile za mene.”
A onda im pomozite da sačuvaju svoje priče. Jer kad ih jednog dana više ne bude, njihove riječi bit će ono što će vas podsjećati na to tko ste, na obiteljske priče i uspomene.
Zapišite njihova sjećanja. Sačuvajte njihovu ljubav. ❤️
